petak, 7. rujna 2007.

Razno

Prijateljska utakmica i veselo druženje





















































































































































Članak iz Večernjeg list




Reprezentacija Boćanja

Reprezentaciju boćanja tvore Predsjednik, Izbornik i Trener, te tri osobe su ljudi koje predlažu i sastavljaju reprezentaciju. Tako sam prije tri godine slučajno upao u reprezentaciju i postigao dosta dobar rezultat na takmičenju u pojedinačnoj kategoriji i odnio prvu medalju za reprezentaciju, i tako sam do današnjeg dana u njoj. Sa reprezentacijom sam obišao puno zemalja i odigrao dosta dobrih ali i dosta loših utakmica što je znak da se treba dosta raditi. Odradio sam Svjetsko prvenstvo u Brazilu u Rio de Janeiro, tu sam tek vidio što je boćanje i koliko treba truda i rada da se do toga dođe. Sudjelovalo je puno zemalja među kojima su jake reprezentacije po mom Portugal, Španjolska i Engleska. U Brazilu sam imao jednu pobjedu u pojedinačnom i jednu u paru sa igračem Mihajlom Kovačićem iz Osijeka. Za mene osobno je to bilo dosta dobro ipak je to bilo Svjetsko prvenstvo. Sudjelovalo je dva igrača u BC3, i 4 igrača u timu. Izabranici reprezentacije su raspodijeljeni širom Hrvatske. Iz Osijeka, Zagreba, Splita, Broda, Zadra, Varaždina. Prije Brazila smo imali pet dana priprema u Daruvarskim toplicama u kojima smo se jako dobro proveli, i puno toga naučili pa smo i bili dosta dobro pripremljeni. I poslije toga smo još otišli na par međunarodnih turnira, pa bi izdvojio turnir u Austriji gdje sam osvojio treće mjesto u pojedinačnom dijelu. I nakon toga smo otišli na Svjetski Kup u Canadu u prelijepi Vancouver, tamo smo bili 12 dana, bilo je jako lijepo domaćini su sve jako lijepo organizirali hotel nam je bio blizu dvorane tako da smo mogli pješke do dvorane gdje su bila takmičenja, ustvari to je bio veliki zatvoreni stadion BC palace. Za razliku od Brazila su nam se dosta osjetile neuigranost i nepripremljenost jer nismo imali pripreme, i to je bio veliki minus. Ali svejedno moramo i jesmo zadovoljni sa našim uspjesima kao cjelokupna Reprezentacija Republike Hrvatske. Jedan igrač nam je bio 13, jedan 20, jedan 16, i ja osobno sam bio 24, te bih izdovoio kao dosta dobre rezultate u pojedinačnom dijelu turnira. U ekipnom dijeli i timu nismo zabljestili BC3 je bio 11 od 17, a tim nam je nažalost bio predzadnji. Ali moramo ići dalje još nas očekuje par međunarodnih turnira i naš Croatia Open u Osijeku koji je po meni najbolje organiziran od manjih turnira. Uglavnom je to neki dio naše Reprezentacijske priče.


Prijateljska utakmica sa Đakovom i Požegom